Prema podacima iz istorijskih dokumenata, smatra se da su većinom srpska prezimena koja se danas smatraju najstarijim, potekla iz vremena XIII ili XIV veka, kada je Stefan Dečanski pak u dokumentu koji je poznat kao „Dečanska hrisovulja“, naveo neka od prezimena, koja je darovao osobama prema patronatu ili matronatu, a sam dokument je u vidu „darovnioce“ poklonjen tada njegovoj zadužbini, manastiru Visoki Dečani.
Kako su se formirala srpska prezimena tokom istoirije i koja su najstarija i najpopularnija
Pomenuti Stefan Dečanski je prema vlasnicima poseda u „Dečanskoj hrisovulji“ popisao sve one ljude koji su tri ili četri generacije imali u vlasništvu određeni posed/zemljište i na takav način je i formiran najveći broj tadašnjih prezimena, te dakle prema onima koji su živeli tada na određenom imanju sa svojim potomcima.
Generalno jeste i poznato da su po pravilu prezimena nastala prema ličnom imenu rodonačelnika neke porodice ili „glave porodice“, te su se kao takva zvala i „patronimi“ prema muškim precima, pa su najpre davana po principu – Jovanovi; Radosavljevi; Nikolini; Petrovi; Nenadovi; Ivanovi, da bi kasnije postali dodavanjem prepoznatljivog nastavka „-ić“ – Jovanović; Radosavljević; te i Nikolić; Patrović; Nenadović/Nenadić; Ivanović i tako dalje.
Sa druge strane prema izučavanjima etnologa, postojala su prezimena koja se stručno nazivaju „matronimi“ i koja su davana prema ženama koje su bile „matrijarh“ neke porodice, a koje su ili bile istaknute u nekim borbama i imale posebne zasluge u narodu, te su pak možda ostale udovice i tako su po njima čitave porodice dobijale prezimena koja su se dalje prenosila na potomke.
Dakle, neki od najpoznatijih „matronima“ kao prezimena koja su nastala po važnim ženama su pak Mara – Marini – Marići; Stana – Stanini – Stanići; Jana – Janini – Janići/Janjići; Jela – Jelini – Jelići; Marija – Marijini – Marijanovići i mnoga druga prezimena po sličnom modelu postanka.
Kako su se davala stara prezimena i koja su od njih bila najzastupljenija i najpoznatija
U poznatoj knjizi „Srpska prezimena“, naš etnolog Miroslav Niškanović, naveo je međutim da su pored rodoslovnih stabala i matrijarha/patrijarha, te daljeg prenošenja prezimena na potomke kao takvih, nekada mogli da se upotrebe i lične osobine ili karakteri, pa čak i nadimci neke osobe koje su dobile prezime po tome, i kao takva su se opet dalje prezimena prenosila na dalje, sa predaka na potomstvo.
Takva prezimena su na primer – Ćosić/Ćosović(po nekome ko je kao karakteristiku imao da je „ćosav“); Slijepčević/Slepčević (pogrdno nazvan „slepac“, ne nužno slep čovek kao osobina); Divljak (po nekome ko je okarakterisan kao „divlji; naprasit; nemilosrdan“); Bujak (kao „bujica“ je neko brz; spretan; lako utekne nevoljama); Mudrinić (prema onome ko je pak smatran mudrim; pametnim; savetnikom); Vrtikapa; Brkić (kao onaj ko je „brkat“); Raspopov; Radogostić; i slična prezimena.
Prezimena su davana kasnije i prema nečijem zanimanju odnosno po profesiji, kakva su – Moler (onaj koji moleriše odnosno kreči, farba); Samardžija/Samardžić; Popović (pop; sveštenik); Kujundžić (kujundžija); Kalajdžić (od poznatog davnog zanimanja kalajdžija – majstor koji „kalajiše posuđe“); Ćurčić (od ćurčija, što znači onaj koji je majstor kožar; krznar); Pandurović (od pandur odnosno policajac); Hodžić (od hodža, sveštenik u muslimanskoj religiji); Mešterović (mešter je stari naziv za profesiju učitelja); Ćatović (od ćata što jeste pisar, zapisničar); Keserović (po zanimanju kesera, odnosno stolara, zanatlije) i tako dalje.
Opet prema istraživanjima koja su sprovedena, dokazano je da su neka prezimena davana i prema nekadašnjem mestu prebivališta/po mestu rođenja, i ona su se najčešće nekada davala u današnjoj Vojvodini, a neka od njih su na primer – Hercegovac (za osobu koja je došla iz Hercegovine ili je tamo rođen neko od njenih predaka); Crnogorac; Birčanin; Kaćanski; Bosanac; Ugarski; Nemac i tako dalje.
Danas se smatra da su najstarija prezimena i sačuvana upravo u onim podnebljima koja su i ipak i najtradicionalnija, a to su Bosna i Hercegovina i Crna Gora, a gde su postojali naravno poznati vrlo važni i poštovani „plemenski savezi“; „bratstva“; „ratničke veze i polaganje na čojstvo i na junaštvo“, te su neka od njih pak – od imena Jovan je izvedeno prezime Jovanda koje je bilo pak i sinonim za nečiju „veličinu i važnost“, dok se pretpostavljalo i da je prezime Jovica bilo najblaže rečeno uvredljivo i ponižavajuće; te dalje i Grdinić; Grubanov; Silni; jer se pretpostavljalo da se i na takav način neko i „veliča“ i daje mu se na značaju i vrednosti.
Prezimena sui se u drevna vremena davala i prema nekim „karakteristikama životinja“ sa kojima se poredila ljudska ličnost, pa su poznata i prezimena – „Vučina; Vučinić; Vukotić (prema vuku, koji ima karakteristiku nekoga ko je opasan; spretan; lukav; krvoločan i kome se ne treba nikako i „zamerati); Međedina; Međedović; Međed (prema medvedu, koji je sinonim za snagu i spremnost da se odbrani porodica i dalji potomci od svega lošeg, od „mađija i zlih sila“); Drakulić (prema ili vampirima ili mitskim bićima koja su opasna i koja vrebaju, koja „piju krv“ svakome ko ih nekad ugrozi); Zmajević (prema snazi zmaja, opet ima „zaštitnu ulogu“ jer su ljudi verovali da će tako i da njihova porodica, te i svo dalje potomstvo generacijama biti zaštićeno od svega što je loše).
U današnje vreme su neka drevna prezimena sasvim smešna ili čak i na neki način vulgarizovana, ali ona u davna vremena nisu imala pogrdnu konotaciju, već su jednostavno označavala neke osobine koje su bile karakteridtične za osobu koja je „glava porodice“ i koje ni najmanje nisu niti bile smešne niti uvredljive.
Tako je na primer prezime Karagaća, označavalo osobu koja je „bila važna jer je nosila debele i crne pantalone“; te je i prezime Puzigaća; Gaćeša; Derigaća; Paligaća i tako dalje, imalo oznaku da je neko „nosilac pantalona u porodici; da je glavni; da je dominantan“ jer su se tada gaćama i zvale ili pantalone ili „čakšire“, a ne donji veš kakav je slučaj u današnje vreme.
No, svakako da su se i u davna vremena davala neka „pogrdnija prezimena“ a najpoznatija su na primer Žugić (koje je označavalo bubu koja je tvrdokrilac i koja se hrani izmetom; te pak i uzvik za „vabljenje gusaka“ ili baš osobinu za osobu koja je koristoljubiva; „lešinar; strvinar“; lukavac ili prepredenjak koji koristi „tuđe muke i nevolje da profitira“), a kao i lično prezime Domazet ili pak i Domazetić/Domazetović (koje označava onog muškarca koji nije imao svoje posede, i koji se naime „bogato oženio“, te došao da živi kod svoje žene, odnosno došao „na miraz“).
Najpoznatija i najpopularnija srpska prezimena – poreklo i značenje
Prema statističkim podacima su najpopularnija prezimena u našoj zemlji od davnina sve do danas sledeća navedena, uz koja će biti ispisano i njihovo pretpostavljeno i/ili potvrđeno značenje i pak i poreklo.
Jovanović – prezime koje je poteklo iz staro-slovenskog jezika; označava pre svega dakle „patera familias“ ili rodonačelnika neke porodice ličnog imena Jovan.
Smatra se da je i dan danas ovo prezime daleko najpopularnije u našoj zemlji.
Pretpostavka je po nekim podacima da je knez Miloš Obrenović, prezime Jovanović dao Romima koji su naselili naše krajeve i prihvatili pravoslavnu veru (pored ovog prezimena im je davao i prezime Nikolić).
Dokazano je da su najčešće Krsne slave za porodice sa ovim prezimenom Jovanjdan i Nikoljdan, a da je omiljeno lično muško ime Jovan, a žensko Jovana.
Petrović – prezime koje se kod nas upotrebljava od XV veka, te se odnosi na one osobe koje su bile „za primer“ i na koje se trebalo uvek „ugledati“, a ime je popularno i u susednoj Hrvatskoj.
Tekođe je ovo prezime poznato i kao „patronim“ te označava onoga ko je potomak ili „sin Petra“.
Osobe ovog prezimena Petrović, koje je na drugom mestu po učestalosti u Srba, su poznate kao ljubazne, plemenite i velikodušne, te su svojim ponašanjem i ličnim stavovima uvek davale ipak svojoj okolini „dobar primer“.
Prezme je sinonim za odanost; ljubaznost; dobročinstvo.
Nikolić – jedno od najpopularnijih prezimena u našoj zemlji; predstavlja „patronim“ i znači onaj koji je „sin Nikole“, dakle izvedeno je od imena rodonačelnika porodice koji se zvao Nikola.
Slava porodica Nikolić je Nikoljdan i Đurđevdan.
Najčešća lična imena uz ovo prezime su Aleksandar/Aleksa kao i Ana/Anka.
Ilić – prezime koje je poteklo od ličnog imena Ilija, te je „patronim“ i znači „onaj koji je sin Ilije“ i odnosi se na sve potomke.
Najdavanija lična imena uz prezime Ilić su Saša/Aca ili Sanja/Vanja.
Đorđević – poznato prezime u našoj zemlji, i ima „dvojako objašnjenje porekla“.
Naime u vreme Turaka, prezime je bilo povezano sa „Crnim Đorđijem“ koje je dobio Karađorđe, pa je od njegovog imena kasnije i nastalo prezime Karađorđević (koje su nosili mnogi vrlo slavni srpski knezovi i kraljevi).
Prezime može da potiče i od imena Georgije, koji je svetac među hrišćanskim vernicima, te od njega jeste izvedeno ime Đorđije, u značenju „onaj koji se bori protiv zla; pobednik; slavan“.
Pavlović – jeste prezime koje je „patronim“ i označava onoga koji je „sin Pavlov“.
Ime ima takođe versku konotaciju jer je poteklo pretpostavlja se od imena jednog velikog sveca i Hristovog apostola Pavla.
Marković – prezime koje je ranije davano vlastelinima i imalo je „složenu osnovu“ kakva je Kara-Marković i Cincar-Marković.
Moguće je da ime potiče od rodonačelnika porodice koji se zvao Marko, kao i da je ustaljeno u vreme Kraljevića marka, koji je bio sinonim za slobodu i borbu protiv nepravde u vreme vladavine Turaka.
Popović – prezime je poreklom iz Crne Gore, iz plemena Golija, sa Cetinja (tačnije sa Čeva).
Moguće je da je u Srba ovo prezime izvedeno po zanimanju, te je ostalo prema osobi koja je bila rodonačelnik porodice i koja je bila po profesiji sveštenik odnosno pop.
Stojaković – prezime potiče od naziva za „motku“ ili štap koji je dugačak i koji je služio pre svega za „mlaćenje žita“.
Često je ovakav štap nošen kao simbol moći od uglednih lokalnih starešina, pa je prezime često sinonim za onoga ko je „važna osoba; moćnik; ugledan čovek“.
Živković – prezime je izvedeno od karakterne osobine onoga ko je „živahan; spretan; okretan i sposoban“.
Mogućnost koja se navodi jeste i da je prezime nastalo od ličnog imena Živko/Živan, koje je pak i davano u slovenskim narodima, deci koja je trebalo da predstavljaju „sami život“ i da budu ona koja su zaštićena od „vradžbina i magije“, a u koju se tada veoma verovalo.
Janković – prezime koje je dosta često u našem podneblju, i ima poreklo od imena Janko.
Prema nekim podacima, moguće je da je prezime poreklom iz Crne Gore, i to od naselja gde žive samo Crnogorci, a koje se zove Jankovići na Cetinju, koje postoji i danas.
Todorović – prezime je koje je pretpostavljeno poreklom od imena Teodor ili Todor (po poreklu je ime Todor i izvedeno iz imena Teodor).
Generalno se pretpostavlja da je prema poreklu imena, i značenje prezimena Todorović – „dar od Boga“, te označava porodicu koja je pobožna i koja je „zaštićena od grehova“.
Stanković – prezime koje je poteklo od reči „stati; zaustaviti“, te se smatra da je na ovakav način bilo moguće da se spreči stradanje neke porodice od bolesti ili nekih drugih „nedaća“.
Moguće je da je prezime poreklom od imena Stanko, najzad i jednim građenjem tipičnih srpskih prezimena dodavanjem nastavka „-ić“ na lično ime „rodonačelnika porodice“.
Ristić – prezime koje je u našim krjevima veoma popularno, i nastalo je od imena Hrista, koje na grčkom jeziku znači – hrišćanin.
Naravno nešto je kasnije „gubljenjem slova „h“, nastalo ime Rista, i dalje uz dodatak nastavka za deminutive „-ić“, izgrađeno i pomenuto prezime.
Kostić – poznato je srpsko prezime, za koje se pretpostavlja da je poreklom od ličnmog imena Konstantin – Kosta, u značenju „onaj koji je pouzdan; čvrste vere; jake volje“.
U grčkom jeziku i u latinskoj terminologiji, poznata je reč „constans“, koja označava onoi što je stalno; stabilno; postojano; trajno; čvrsto.
Moguće je da se prezime među slovenskim narodima ustalilo još i od vremena cara Konstantina Velikog koji je primio hrišćansku veru, a prezime je među slovenskim narodima popularno od XII veka.
Milošević – popularno je srpsko prezime, za koje se pre svega pretpostavlja da je poreklom iz Hercegovine (Kalinovik i Nevesinje, u današnjoj Republici Srpskoj).
Krsna slava Miloševića je Jovanjdan i Sveta Petka, a kod nas je prezime nastalo od imena Miloš, uz dodavanje „nastavka za pripadnost“ – Miloš + ević odnosno Milošev i nastavka za deminutiv i građenje prezimena „-ić“.
Cvetković – prezime koje je u našem narodu poteklo od praznika Cveti (pred Uskrs) ili od ličnog imena Cvetko uz nastavak za prezimena „-ić“.
Moguće je da je prezime poteklo od imenice „cvet; cvetić“, te označava one koji su smatrani kao i lepi i nežni, moguće da je prezime i „matronim“, koji se navodi iz vremena srednjeg veka, i da je nastalo od imena Cveta/Cvijeta.
Kovačević – često je prezime kod Južnih Slovena, poreklom pre svega iz Hercegovine i Crne Gore, te se pretpostavlja da je nastalo preko „opisa zanimanja“, odnosno da su tradicionalno pak muški preci bili kovači po svom zanatu.
Najčeščće su Krsne slave Kovačevića – Jovanjdan; Nikoljdan i Đurđevdan.
Dimitrijević – prezime nastalo od imena Dimitrije (Demetrios), koji je poznat još kao hrišćanski svetac Dimitrije Solunski Mirotočivi, koji je živeo u IV veku.
Prezime se kod nas odomaćilo za one porodice koje su bile bogate i ugledne, ali koje su se pre svega bavile zemljoradnjom, te su „obrađivale polja i žita“, jer je i grčka boginja plodnosti bila Demetra.
Tomić – srpsko prezime koje je poreklom od ličnog imena Toma, a ima iza sebe vrlo zanimljivu „legendu“ koju je opisao Vuk Stefanović Karadžić.
Naime, u selu Drobnjak (po kome se zvalo i pleme, a i prezime Drobnjaković je nastalo od tog plemena), živeo je starac Toma, koji je imao dva sina, i koji je predstavljao spas od kuge svojim potomstvom, pa se veruje da su od njegovih potomaka Spasoja; Obrena i Sime, nastala prezimena koja su „garantovala“ opstanak loze Tomića.
Krstić – moguće je da je ovo popularno prezime nastalo od ličnog imena Krsta/Krsto, mada je verovatnije da je nastalo od reči „krst“ kao simbola hrišćanske vere.
Filipović – prezime popularno i kod nas i u susednoj Hrvatskoj, i predstavlja „patronim“ od imena Filip, odnosno prezime označava „sina od Filipa“.
Ivanović – prezime je „patronim“, i nastalo je od imena Jovan, kasnije izvedenog Ivan, te označava „sina Jovanovog ili Ivanovog“.
Krsne slave su Jovanjdan; Ivanjdan i Sveta Petka.
Lukić – poznato je srpsko ali i hrvatsko prezime, nastalo je kao „patronim“ od imena Luka i označava potomke odnosno one koji su „sinovi Luke“.
Savić – prezime koje je poreklom od ličnog imena Sava, a ima značenje „starac ili deda“.
Generalno je prezime značajno i samo po sebi jeste sinonim za onoga ko je „prvi i najvažniji predak“ u nekoj porodici, mada se i pretpostavlja da je popularizovano nakon lika i dela Svetog Save, kao najvećeg našeg prosvetitelja.
Mitrović – prezime je poreklom iz Hercegovine, a Krsna slava Mitrovića je Đurđic i Đurđevdan.
Lazić – srpsko prezime koje je poreklom od poznatog Lazara Bunarčevića, poreklom iz Bosne i Hercegovine, koji se preselio u Srbiju u XVIII veku.
Bio je učesnik Prvog srpskog ustanka, te je imao zemlju koju je „koljem“ obeležio i ostavi za svoje naslednike.
Petković – poreklo imena je od Petka Ninkovića, tepačkog kneza, čiji su sinovi Milovan; Jovan i Aleksa nasledili prezime Petković po svom ocu.
Obradović – poznato je srpsko prezime poreklom iz Hercegovine, iz sela Sedlari u blizini grada Trebinja (plemensko prezime).
Aleksić – poznato srpsko prezime poreklom iz Hercegovine, čija je Krsna slava Ignjatdan.
Ostala popularna prezimena u našoj zemlji, koja se nalaze u takozvanih „top 100“ najpopularnijih su – Radovanović; Milovanović; Lazarević; Vasić; Milenković; Mladenović; Milosavljević; Ćirić; Perić; Vučković; Đokić; Rakić; Tasić; Pešić; Vuković; Danilović (poteklo od imena Danilo, tj od imena grčkog svetitelja Danijela); Babić; Grujić; Stojanović; Anđelković; Divac (prezime koje je poznato još iz vremena XV veka; označava „sina Diva“ odnosno onoga ko je „mladi div ili divčić“, te je snažan i jak prema osnovama svojih predaka);Paunović; Periović; Stanojević; Antić; Blagojević; Mitić; Gajić; Radosavljević; Knežević; Bogdanović; Jović; Stevanović; Novaković; Nedeljković; Đurić; Simić; Simović; Gavrilović (poreklom od imena Gabrijel; Džibrail; Gavrilo, prorok i anđeo); Veljković; Tošić; Trajković; Aleksić; Miletić; Veličković; Milojević; Radulović; Đurđević; Milutinović; Đukić; Radivojević; Karadžić (poteklo od imena Karadža, koje je na staroslovenskom označavalo bika ili vola koji je imao „sasvim crnu dlaku“; moguće značenje jeste i srna ili lane, sinonim za krotko i pitomo); Trifunović; Božić; Korać (prezime koje je poreklom od naziva za čekić kojim se „potkivaju konji“).